SPECIJALNA ZATVORSKA BOLNICA BEOGRAD
Specijalna zatvorska bolnica je specifična
ustanova za lečenje pritvorenih lica i
osuđenika i kao
takva funkcioniše od 1969
godine. U njoj se sprovode mere obaveznog
lečenja i čuvanja psihijatrijskih bolesnika
i mere obaveznog lečenja od alkoholizma i
narkomanije, kao bolesti zavisnosti.
Savremeni način rada u našoj bolnici
karakteriše timski rad :
SLUŽBE ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU
SLUŽBE
ZA PREVASPITANJE
SLUŽBE OBEZBEĐENJA
SLUŽBE ZA OPŠTE POSLOVE
Rehabilitacija i resocijalizacija osuđenih
i bolesnih lica je zajednički cilj svih
službi, koji se realizuje planski i
sistematičnim aktivnostima uz primenu
savremenih metoda lečenja i prevaspitnog
rada.
Raznovrsnost kadrova, raznovrsnost programa
i jasna podela uloga omogućava kvalitetan
rad na rehabilitaciji i resocijalizaciji
osuđenika. Svaki član tima poseduje
adekvatno znanje, umešnost pristupa i
komunikacije sa svakim pacijentom, dosledno
poštuje sve one elemente koji u određenim
stanjima mogu predstavljati kontraindikacije
i poseduje jednu od najvažnijih osobina a to
je sposobnost uspostavljanja pravilnog
odnosa prema pacijentu, poštovanje njegovog
integriteta i jedinstvenosti njegove
ličnosti.
Proces rehabilitacije i resocijalizacije
obuhvata medikamentnu terapiju, edukaciju,
terapijsku
zajednicu, psihoterapiju,
porodičnu psihoterapiju, socioterapiju i
okupaciono-radnu terapiju, čiji su ciljevi
prevazilaženje osećaja izolacije, otuđenja i
usamljenosti koji su karakteristični za
penalne uslove. Kroz individualni rad
pacijentu se pomaže da realnije i jasnije
sagleda sebe i svoj problem a jačaju se i
socijalni kontakti sa spoljnom sredinom.
Kroz grupni rad vrši se i pripremanje
porodice za ponovni povratak ovih pacijenata
u vanbolničku sredinu. U slučajevima kada
porodica ne sarađuje, što se kod
psihijatrijskih pacijenata dešava u velikom
procentu, uključuju se nadležne službe van
ustanove: Centri za socijalni rad, nadležni
sudovi i domovi.
OKUPACIONO RADNOM TERAPIJOM,
kao nezaobilaznim delom procesa
rehabilitacije i resocijalizacije, akcenat
se prvenstveno stavlja na aktiviranje
psihičkih potencijala pacijenta i
poboljšanje njegovog socijalnog
funkcionisanja. Ona predstavlja specifičan
most koji povezuje pacijenta sa njegovom
životnom i radnom sredinom. Socijalna
izolacija kao posledica bolesti je naročito
izražena u penalnoj ustanovi, što radnim
terapeutima nameće obavezu da organizuju
grupni rad i omoguće pacijentima da kroz
različite tehnike i vidove radne terapije
izraze kako svoju kreativnost, tako i
promene koje nastaju kao posledice bolesti.
Krajnji rezultat napornog i stpljivog rada
ne podrazumeva eksponat umetničke vrednosti,
već postizanje određenih terapijskih ciljeva
kao što su : delovanje na psihomotorne i
psihosocijalne aktivnosti, pomoć pacijentu u
oslobađanju, kočenju i kontroli neprikladnih
impulsa i stanja, kao i održavanje i
poboljšanje radne sposobnosti radi lakše
reintegracije pacijenta u životnu i radnu
sredinu. Rezultat tog zajedničkog rada su
brojne izložbe radova pacijenata koje su
organizovane kako u samoj ustanovi tako i u
galerijama i izložbenim prostorima grada,
počev od sedamdesetih godina.
Tretmanu i lečenju psihijatrijskih oboljenja
i bolestima zavisnosti danas se poklanja
posebna pažnja. Specifičnost naše ustanove
je u tome što neguje visoke kriterijume i
principe humanizacije odnosa i radi na
ublažavanju marginalizacije ove populacije,
što je poslednjih godina doprinelo
otvorenosti za saradnju sa različitim
humanitarnim organizacijama i donatorskim
kućama.
Da bi se omogućio kvalitetniji i sadržajniji
život pacijenata, neophodno je da se bitno
poboljšaju i uslovi života u okviru bolnice
i potrebno je svakom pacijentu pružiti nešto
više od obaveznog minimuma.
U tu svrhu, u proteklih nekoliko godina
uložena su dodatna sredstva za poboljšanje
uslova života naših pacijenata, u smislu
renoviranja prostora u kojima borave ali je
neophodno sa takvim ulaganjima i radovima
nastaviti kako bi se bolnica dovela na nivo
evropskih standarda.
U Specijalnoj zatvorskoj bolnici počelo je
sa radom
ODELJENJE “BEZ DROGE”.
Posebnost tog odeljenja je pokušaj da se
zavisnici leče bez lekova.
Uz
redovne kontrole, psihološku
podršku,vaspitne nagrade, okupaciono radnu
terapiju i druge pogodnosti, period proveden
na lečenju na ovom odeljenju treba da
posluži kao model za “život bez droge”.
|